Nova (i drevna) priča o međusobnom bivanju

Svijet koji vidimo oko sebe izgrađen je na priči. Svaka kultura ima drugačiji skup odgovora na ova osnovna pitanja - tko si? Što znači biti ljudsko biće? Što je važno? Što je vrijedno? Odakle dolazimo? Kamo idemo? Kako svijet funkcionira? Svaka kultura na to odgovara na drugačiji način.

I znanost pruža neke odgovore. U osnovi kaže da ste vi zasebna, odvojena individua među drugim individuama u svemiru koji je također odvojen od vas. I svako područje se složilo s ovom karakterizacijom postojanja.

Psihologija, ti si ovaj mjehurić psihologije ili ovaj um umotan u meso. Religija, ti si duša umotana u meso. Fizika, ti si masa podložna bezličnim silama koje su determinističke. Biologija, ti si u osnovi robot od mesa programiran tvojim genima da maksimizira reproduktivni vlastiti interes. Ekonomija, ti si racionalni akter koji nastoji maksimizirati financijski vlastiti interes. Svi su se složili oko toga što znači postojati.

Pa, nove znanosti tome proturječe. Kvantna mehanika kao da narušava odvojenost između sebe i drugoga. Ako smo odvojeni od svemira, onda naravno želimo kontrolirati te ravnodušne ili neprijateljske vanjske sile. A sudbina čovječanstva postaje postati gospodari i gospodari prirode i nadići prirodu.

I više ne funkcionira baš dobro u ekonomiji koja se prevodi u rast, beskrajni rast ljudskog carstva. I učimo da postoji granica za to, i učimo da ne postoji vanjski svemir, već da sve što radimo ovom svijetu, na nekoj razini radimo sebi.

To je rana koju osjećamo cijelo vrijeme i od koje patimo. Ta "bol postojanja" u našoj kulturi, koja je toliko sveprisutna da je čak ni ne shvaćamo. Osim kada nam je dosadno. Znate, taj osjećaj, zašto boli samo postojanje?

Kad smo mladi, imamo to znanje da bi svijet trebao biti puno ljepši od onoga što nam se nudi kao normalno. Razumijemo to, ali to očekivanje se iznova i iznova izdaje, i kako bismo ga zaštitili, razvijamo cinizam.

Kako se naši ekosustavi raspadaju, naš politički sustav, naš obrazovni sustav, zdravstveni sustav se raspada, stvari više ne funkcioniraju tako dobro i puno je teže u potpunosti povjerovati u naše priče.

Dakle, prelazimo u drugačiju priču. Drugačiju priču o sebi, drugačiju priču o svijetu, drugačiju priču o ljudima. Priču o međusobnoj povezanosti, priču o međubivstvu.

Jedna stvar koju to znači jest da te sitne radnje mogu imati značaj koji nadilazi ono što možemo razumjeti. Ta logika srca koja kaže, da, znam da je ovo značajan čin i znam da je sve što radim značajno, više ne proturječi logici uma, koja je bila logika odvojenosti.

I kakav utjecaj ti, jedno sićušno biće, možeš imati s tom slabašnom silom koja ti je dostupna kada moćnici imaju toliko više sile na raspolaganju? Svaki čin koji proizlazi iz razumijevanja međusobne povezanosti, međubića, duhovni je čin, a ujedno i politički čin. Djelujući iz drugačije priče, remetimo psihičku podstrukturu naše mitologije.

I nudimo alternativu. Ovo je nešto što je izrazito praktično. I svaki put kada nekome pružimo iskustvo koje se ne uklapa u staru priču, to slabi tu staru priču. To je remeti. To može biti čin velikodušnosti. To može biti čin oprosta. Bilo što što krši to razumijevanje da smo odvojeni i da je svatko u tome za sebe.

Biti u službi nečega većeg od sebe! I to bih ponudio kao formulu za ulazak u tok sinkroniciteta.

Ne znaš kako doći odavde do tamo, ali ta stvar veća od tebe zna. I ona uređuje te sinkronicitete, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, biti u toku. Mislim da je svatko to iskusio, i obično kada to doživiš, to je kada ti se svijet nekako raspao i u tom si stanju neizvjesnosti, a onda sve stvari, kao, počnu teći i počnu funkcionirati, zar ne?

I... U to stanje možemo ući kada se oslobodimo paradigme kontrole i poklonimo se službi ovoj stvari većoj od nas samih. A što je ta stvar? Što je to što ujedinjuje sve ove različite stvari kojima smo predani?

Nazovimo to "ljepši svijet koji naše srce zna da je moguć".

Dok se bavite svojim životom, zapravo, upravo sada, osjetite onaj dio sebe koji zna da ste ovdje u službi. I zapitajte se jeste li spremni dublje se pokloniti toj službi. Ako to učinite, predviđam da ćete doživjeti neočekivanu priliku da djelujete u skladu s tom namjerom. I to će biti taman na rubu vaše hrabrosti, ali ne i preko nje.